Degustacija vina je interesantan ritual koji mogu raditi svi - početnici, hobisti, profesionalci. Kako bi degustacije postale pravi doživljaj važno je da savladate osnovni vinski bonton.
Najosnovnije je pravilno držanje čaše za vino, potom slede zanimljiviji koraci - posmatranje vina, mirisanje vina, probanje vina i finalni aftertejst.
Klasična vinska čaša sa stablom obično se prilikom degustacija puni do trećine, sačinjena je od posude u koju sipate vino, stabla (deo ispod posude) i osnove (podnožja).
Postoji više vrsta čaša za vino, određene su za crvena vina (šire čaše), bela vina (uže čaše), šampanjce (uske, visoke čaše).
Generalno, kod držanja vinske čaše, važi pravilo što manje kontakta, jer način na koji držite čašu za vino može uticati na aspekte – vid, miris, ukus i na celokupno doživljavanje vina.
Pravilno držanje čaše za vino može poboljšati vaše degustaciono iskustvo na nekoliko načina:
Zagrevanje vina može promeniti njegov ukus i aromu. Ovo je posebno važno za bela i penušava vina, koja se najbolje služe ohlađena.
Ako čašu držite za gornji deo, toplota vašeg tela može se preneti na vino i učiniti da ono izgubi svežinu i hrskavost. Takođe, uticaće na harmoniju komponenti vina, kao što su kiselost, slatkoća i tanini.
Mešanje vina je lakše i sigurnije kada držite čašu za dršku, manji je rizik od prosipanja, prskanja vina. Takođe, sprečavate da prstima ostavite mrlje ili otiske na staklu koje mogu zamagliti boju i bistrinu vina, ometati vas u procenjivanju starosti, kvaliteta i stila.
Vrtlanje vina može poboljšati ukus i složenost vina, osloboditi isparljiva jedinjenja koja daju vinu njegov miris i ukus. Takođe, izlaganjem vina vazduhu utiče se na mekšanje vina i isticanje nijansi.
Najelegantniji način da držite vinsku čašu je za dršku, a prateći nekoliko kratkih saveta sigurno ćete savršeno savladati i ovu finesu, koja vas može odvojiti od početnika.
Osim što može poboljšati ukus, aromu, izgled i ukupan utisak o vinu pravilno držanje vinske čaše pokazuje vašu sofisticiranost kao ljubitelja vina.
Prateći pomenute kratke smernice, držaćete vinsku čašu kao profesionalac poboljšavajući svoje degustaciono iskustvo.
Nakon što ste savladali bonton držanja vinske čaše, možete krenuti na edukaciju o degustaciji vina, koristeći tri čula: oko, nos, nepca i ne zaboravite na finalni aftertejst.
Na samom početku, čašu postavite naspram svetlije, bele podloge, osmotrite vino par sekundi kako biste utvrdili bolje o kakvom se vinu radi (crvenom, belom, roze, penušavom), a ako ugledate mehuriće na korak ste bliže rešenju.
Nijansa vina vam može pomoći u otkrivanju starosti vina, bela vina starenjem postaju tamnija – od žute, ka ćilibarnoj, dok crvena starenjem gube boju, od crvene kreću se ka cigla boji.
Ispitajte njegovu bistrinu, zarotirajte vino u čaši, ako primetitte da se niz obod čaše slivaju vinske suze to je znak da je vino punije, jače i da ima visok sadržaj alkohola.
Vrtlajte vino u čaši, u krug, u krug kako bi se ušunjao kiseonik i oslobodio mirisne note. Nakon toga, blago prinesite čašu nosu, skoncentrišite se, pomirišite vino i pomislite na šta vas miris podseća. Kako se nos brzo umori od mirisanja, ali takođe brzo resetuje, ponavljajte započeti ritual.
Posvetite dosta pažnje mirisanju vina, pokušajte da pronađete određenu notu i da opažate arome. Arome se okvirno mogu klasifikovati na primarne, sekundarne i tercijarne.
Primarne arome dolaze od sorte grožđa, uključuju voćne, cvetne ili biljne note. Bela vina obično imaju note kruške, jabuke, ananasa, dok su kod crvenih vina zastupljene note bobičastog voća.
Sekundarne arome proističu iz procesa pravljenja vina, najčešće se uočavaju ostaci kvasca, miris kore sira, ljuske oraha ili odležanog piva.
Tercijarne arome dolaze od starenja, odležavanja u inox, hrastovim bačvama, obično aludiraju na ukuse kao što su vanila, začini, tostirani orah.
Naša nepca odličan su alat za upoznavanje vina, pomažu nam da otkrijemo ukus i teksturu vina. Na ovaj način percepira se slano, kiselo, slatko ili gorko dok se prirodna slatkoća posebno manifestuje kod vina koji zadržavaju deo grožđanih šećera.
Dosegnite punu koncentraciju i uzmite polovičan gutljaj, zadržite vino na nepcima, blago udahnite i pokušajte da osetite arome blagim bućkanjem. Nakon provere na nepcima podelite vaša zapažanja o aromama sa drugima.
Prema vinskom bontonu vino nakon gutljaja možete ispljunuti u adekvatnu posudu, ne morate ga popiti ukoliko ste na vinskoj degustaciji i želite da isprobate što više vina, bez da se napijete.
Ukoliko se odlučite da progutate vino zadesiće vas retronazalna reakcija. Osetićete vinsku završnicu koja najčešće može da vas iznenadi voćnim ili začinskim aromama. Ukoliko ukus duže traje, možete upotrebiti učestali vinski termin da vino ima dugu završnicu.
Krajnji utisak nakon degustacije može biti šarenolik, ali će vam definitivno pomoći da odaberete etiketu koju želite da imate u svojoj vinskoj kolekciji. Vaš sud ne morate iznositi javno, dovoljno je da ste sebi dočarali utisak o vinu, jer ukusi i zapažanja se od osobe do osobe mogu razlikovati.
Ne zaboravite nakon degustacija u vinotekama da kod kuće isprobate trik – degustirajte različita vina zatvorenih očiju kako biste bolje uočavali razlike u vinima.